Bangladesh - Country of Bengal
Bangladesh - u bukvalnom prevodu znaci Country of Bengal. Zemlja u kojoj zive bengali koji govore bengalski.
Najvece sediste modne i tekstilne industrije na svetu (sve sto kupimo je "made in Bangladesh") a ovde nista nije moderno. Prljave ulice koje niko ne cisti, pijaca koja se nalazi zeleznickoj pruzi, 1000 ljudi na 10 kvadratnih metara koji prodaju mango-mango, ananas, papaju i drugo tropsko voce cija imena nisam uspela da zapamtim i koji tu istu pijacu sklanjaju svaki put kada naidje voz da bi je 5 min potom ponovo postavili. Rikse, koje su u proslom veku bile koriscene za prevoz elite, danas su siroko rasprostranjeno prevozno sredstvo. Naravno, na ljudski pogon. Pravo robovlasnicko drustvo u 21. veku. Koliko stanovnika ima, ne zna se tacno. Nedavno je propao pukusaj popisa stanovnistva, jer mnogi zive u selima bez vode i struje, tamo se radjaju, umiru, i uglavnom ne znaju koliko im je godina ni koliko clanova broji njihova porodica. Veliki broj ljudi je bez pravog krova nad glavom, i primoran je da zivi u satorima, na opasnim ravnicama podloznim poplavama.
Muslimanska zemlja u kojoj zenska i muska prava nisu jednaka. Vecina brakova je ugovorena unapred, a ukoliko zena odbije svog buduceg muza, neretko se desava da joj on "za kaznu" prospe kiselinu u lice, kako bi je unakazio za ceo zivot.
Nije mi prvi put da boravim ovde, ali me svaki put ostavi bez daha i teksta nacin zivota u ovoj zemlji. Zato dane uglavnom probodim na bazenu svog luksuznog hotela, dalje od sve te guzve, zvukova sirena na automobilima, krava koje slobodno setaju ulicama i ljudi koji te vuku za rukav nudeci na prodaju razne stvari. Danas, sticajem cudnih okolnosti, odlazim na jednu zurku, u klub "Nordijskih zemalja". Tako funkcionisu stvari. Udruzili su se stranci koji zive ovde, osnovali par klubova zatvorenog tipa, gde se vikendom organizuju zurke. Dobijam poziv za jednu od njih i resim da napustim moje malo skroviste, izadjem u svet i upoznam nocni zivot Bangladesa. Prijatno sam iznenadjena. Zurka je pored bazena, piju se kokteli, dj pusta najnovije svetske hitove, svi su dobro raspolozeni i ja se super uklapam. Iako je vece, i dalje je sparno i vruce i to je jedino sto mi smeta. Zaboravljam na svu bedu oko sebe i uzivam u koktelu i dobroj muzici. Cak mi pada na pamet kako bih mozda mogla upoznati nekog zanimljivog tipa. I u trenutku dok to pomisljam, od svih norvezana, spanaca, francuza, italijana koji me okruzuju, prilazi mi jedan bangladesanin! Prica mi nesto, nudi pice i zove na ples, ali ja ga ne cujem, razmiljam samo da li ce mi prosuti kiselinu u lice ako ga odbijem. Ljubazno mu se zahvaljujem, okrecem i odlazim sa zurke pre nego sto se on vrati sa kiselinom. Na putu do svog malog skrovista smejem se sama sebi. Ipak, ovo nije svet za mene... Moracu svoju srecu da potrazim u nekom drugom kutku planete zemlje...
